Avion leti iznad Kupe, a željezni most u pozadini premošćuje veliku rijeku između Petrinje i Bresta.
2012 godina je i ove stvari su nezamislive za junake ove priče, jer oni dolaze iz nekog drugog svijeta i drugog vremena, kad nije postojala ni struja ni internet, ni sva tehnologija koja nas danas okružuje, kad je vrijedilo pravilo krv za krv. Kad je postojala Cvijeta Brestovska.
Legenda o Cvijeti Brestovskoj smještena je u 16 stoljeće kad su bili učestali upadi Turaka u ove krajeve koji su u svojem pohodu uništavali i pljačkali sve što im se našlo na putu. Ali ovdje u gudurama Zrinske gore bijaše utvrda Hrastovica na kojoj su Turci nebrojeno puta slomili zube.
Ovo je centar današnje Hrastovice, naselja u neposrednoj blizini Petrinje ispod obronaka Hrastovačke gore.
Svake godine 24 kolovoza slave zaštitnika mjesta svetog Bartola.
Potomci nekadašnjih branitelja plešu pred okupljenim svijetom na Bartolovo ispod istoimene crkve koja dominira naseljem.
Ali gore duboko u šumi postoje ostaci zidina nekad moćne utvrde Hrastovica, kojom je zapovijedao Dominik Reufert. Njemu je bilo dodijeljeno i zapovjedništvo nad malom staražarnicom s desne strane Kupe koja se je zvala Zdenčina a koja je stajala na mjestu današnjeg petrinjskog gradskog kupališta.
Kanui prolaze pored mjesta gdje je nekad bila stražarnica Zdenčina sa posadom od 6 haramija (lako naoružanih pješaka), a preko Kupe bila je utvrda Brest,kojom je zapovijedao Pavao Brestovski koji je imao jedinicu kćer Cvijetu. A ta Cvijeta bijaše izrazito lijepa djevojka i vrlo žustra u obrani hrvatske domovine, i svega hrvatskog i to se svidjelo Reufertu koji je vrativši se u Hrastovicu ispričao priču o vatrenoj, lijepoj djevojci koja ima velike sklonosti prema domoljublju.
I tu počinju ljubavni jadi sina Dominikovog Juraja, koji je očaran očevom pričom morao svojim očima vidjeti famoznu Cvijetu.
Ovo je pogled iz čamca prije ušća Petrinjčice u Kupu i prije nedavnog čišćenja. Imao sam jednom priliku provesti se tuda i mada ja nisam Juraj, možda je on vidio ovako nešto slično dok je išao vidjeti Cvijetu.
Jedno je sigurno, vidio je Cvijetu, zaljubio se a ni ona nije ostala hladna prema njemu i tako je krenula jedna tajna ljubavna priča.
A ovo je posebna fotka,ovo je Sveti Duh u noći,obasjan samo plamenom vatre.Duga ekspozicija i nebo koje gori je efekt svjetlosnog onečišćenja iz Petrinje, koju Juraj nije mogao vidjeti ali ovdje je provodio noći čekajući kad će opet vidjeti Cvijetu.
Ali naravno kao i u svakoj priči sve štima dok se ne upetlja neko treći. A taj treći je bio moćni Ferhad - beg, do kojeg su došle priče o lijepoj i prkosnoj Cvijeti i on ju je poželio u svom haremu. I pošalje on svog uhodu u tajnu misiju u Brest, preodjevenog u fratarsku mantiju. Međutim Hrvati prokužiše uhodu i pogubiše ga usred Bresta.To razljuti Ferhad bega i on pošalje svog Hidris - agu da vidi što je bilo, ali putem Aga loše prođe jerbo ga kod Hrastovice razvališe Hrvati, a on dođe do Zdenčine, zauzme ju ali tvrđavu Brest ne mogaše i uz velike gubitke se vrati sa lošim vijestima Ferhad begu.
I tako se je Brest pripremao za mogući napad Turaka,koji se je zbilja i dogodio na Petrovo 1580 godine.
Sa silnom vojskom Ferhad - beg, razori mnoga sela na svom putu ali opet Hrastovicu ne mogaše hehe, nego tu ostavi dio vojske jer se je bojao udara sa leđa, i zauzme Zdenčinu i razori tvrđavu Brest. U tom boju poginuše i Pavao Brestovski i svi branitelji i sam Juraj koji je došao braniti Cvijetu a legenda kaže da je Cvijeta poginula sa mačem u ruci. I tako nestade jedna ljubav a nastade legenda o hrabrosti djevojke koja je ljubila svoju hrvatsku domovinu i za nju dala i svoj život ne htjedoši postati turska robinja.
Iduće jutro samo je u svome stoljetnom ritmu Kupa i dalje mirno tekla pored razvalina Bresta i Zdenčine.
Frehad beg se je povukao i više se nije vraćao.
A na brestovljanskom groblju možda leži tijelo Cvijete Brestovljanske,a jedno je sigurno i dan danas stariji stanovnici Bresta spomenu svoju Cvijetu.
432 godine poslije Cvijeta oživljava na samo Lovrenčevo u predstavi Legenda o Cvijeti Brestovskoj.
Ponovo se sukobiše Hrvati i Turci, ovaj put u gradskom parku i pred puno svijeta.
Koji velikim pljeskom nagradi ovu glumačku skupinu pod vodstvom profesorice Šelendić,koja ih je upoznala sa jednom pričom iz hrvatske povijesti.
I na kraju,nešto je i mene natjeralo da neku noć, duboko iza ponoći, odšetam kroz mrak do kupališta. Sredina je kolovoza,noći postaju hladnije i noću više ovdje nema nikoga. Samo pijesak i igralište na mjestu nekadašnje Zdenčine. Petrinja već odavno spava i samo se još koji prozor plavi u mraku,ali tko zna, možda baš u ovo gluho doba Juraj i Cvijeta šetaju ovuda i dalje se vole.
Tko će ga znati....
