Crna metalurgija

Godina je 1985. Pet godina je prošlo od smrti Josipa Broza, Jugoslavija živi u vrhuncu svoje socijalističke utopije,otvaraju se duty free shopovi i razne zapadnjačke stvari i navike ubrzano ulaze na velika vrata,a rock nije nikad bio jači od tih zlatnih osamdesetih.Postojalo je mnogo bendova i mnogo mjesta za svirku i nadasve mnogo ljudi i ustanova koje su mogle vrlo lako organizirati neki koncert i pomoć nekom mladom bendu bio on iz velikog grada ili iz provincije.Dežurni drugovi su brinuli za sve.
Taj rock talas poharao je i Petrinju i iznjedrio neke bendove koji su zauvijek ostavili trag u vremenu.
Ovo je priča o Crnoj metalurgiji.

Guste magle obavijaju nasip pored Petrinjčice,a kroz hladnu noć odjekuje zvuk Fender Stratocastera,originalnog američkog iz 1979 godine napravljenog u povodu 25 godina tvornice. Zvuk dolazi iz obližnje kuće na Arhovoj 26 iz takozvane muzičke sobe,u kojoj upravo jedan radnik željezare,jedan srednjoškolac,lutajući filozof i jedna brucošica nakon beskrajnog vraćanja gramofonske igle sa bezbrojnog preslušavanja  ploče AC/DC,na malom kazetofonu snimaju sami sebe u njihovoj verziji pjesme T.N.T..
Hard rock band Crna Metalurgija je rođena.

Edit Posavec(vokal),Zvonimir Lončarević(gitara),Siniša Manojlović(bubnjevi) i Savo Kordić(bas) su bili članovi Crne metalurgije.Kako to obično biva i par godina prije Manojlović i Lončarević su svirali u grupama Flert i Duga.Uz njih iz tog vremena treba spomenuti još i Olivera Tomića i  Nenu Vidmara.
Ime Crnoj metalurgiji je dao Siniša Manojlović koji je radio u sisačkoj željezari pa je njemu iz tko zna kojih razloga palo ime za bend koji su ostali prihvatili. Iako ime definitivno asocira na heavy metal,metalurgija ga nikad nije svirala.

Siniša Manojlović je bio i autor prvih pjesama Crne metalurgije a kao strastveni i po pričanju ostalih prvi pravi fan Partibrejkersa,pod njihovim utjecajem i je i nastala pjesma "Pijani momak",koju izvode prvi puta na svom prvom nastupu u auli siđine škole na jednom plesu 1985. Tada sviraju i pjesmu "Mi sviramo rock",a zanimljivo je da je na tom prvom koncertu Edit svirala gitaru i pjevala.

 Slijedi vrijeme napornog vježbanja i nastupa na gitarijadama u Domu kulture i ispred Grame na otvorenom u Sisku.

 Rađaju se i nove pjesme.
Što radiš sam(Zvone glazba,Edit tekst)
Kao zloba(Zvone glazba,Edit i Savo tekst).

A onda dolazi najbolje vrijeme Crne metalurgije.
Pobjeda na tri gitarijade uzastopno u Sisku 1986. Četvrtfinale i polufinale u "Pionircu" i finale u Brezovici. Svirali su covere AC/DC i "Pijanog momka"

 Pred prepunom Brezovicom završili su nastup kao treći ali kao pobjednici u rock kategoriji.Te večeri glavna zvijezda je bila Josipa Lisac koju je Sina naprosto obožavao i drznuo se zakucati joj na vrata garderobe prije nastupa,a ona mu je otvorila sa kremom na licu i samo ga gledala dok joj je on govorio kako bi volio da mu ispuni želju i otpjeva za njega njen hit "O jednoj mladosti",a kada je završio to svoje nesuvislo izlaganje ona mu je samo zalupila vrata ispred nosa.
Međutim na samom nastupu pri izlasku je rekla "Gdje su moji petrinjci",aludirajući na njene čvrste veze sa Petrinjom. I onda se dogodilo i to da je zbilja i otpjevala "Mladost" i posvetila ju Manojloviću.
Na kraju im je i uručila i nagradu "Večernjeg lista",kao najboljem rock bendu u regiji. Ta vaza sa metalnom pločom sa posvetom je  nažalost izgubljena u vihoru rata a bend ujedno i ovim putem moli ako tko ima ikakve fotke sa tog nastupa da im se obrati.

1988. su održali koncert u tadašnjem Omladinskom klubu,današnjoj pizeriji "Lucija", gdje im se kao predgupa pridružio još jedan petrinjski bend po imenu "First division". O tom dobu Edit kaže kakoje klub bio pun i kako su ljudi jednostavno voljeli doć na neki rock koncert i slušat lokalne bendove.
To se definitvno potvrdilo i na velikoj gitarijadi na rukometnom igralištu koje je bilo prepuno,kao danas kad se tamo održava finale malonogometnog turnira. To može potvditi i autor ovog teksta jer sam i sam bio na tom koncertu i sjećam se te atmosfere.
Crna metalurgija je i gostovala na tadašnjoj Radio Petrinji,a hit "Pijani momak" se mogao čuti i na Pigiku,preko prijateljskih konobarskih veza.

Zadnji nastup Crne Metalurgije se je dogodio u travnju 1989,na tadašnjem petrinjskom Trgu maršala Tita,kao predgupa grupi "Zašto".

Taj koncert je i snimljen na audio kazeti.

Čarolija trake koja se vrti jedne tehnologije koju današnji klinci  nisu nikad ni vidjeli,preživjela je sve te godine bez ikakvog problema i danas je prebačena u digitalni oblik ,kojeg će vjerojatno isto nadživjeti.
Ova kazeta je opipljivi dokaz postojanja grupe po imenu Crna metalurgija.
Bend nije nikada išao u studio ponajviše zbog nedostataka novca i nadolazećeg rata koji nije nitko očekivao i koji je zauvijek ugasio pogon Crne metalurgije.
A i osnivač grupe Siniša Manojlović pogiba 1992 godine nesretnim slučajem.

Kraj je studenog 2012,sjedim sa Edit i Zvonimirom,polovicom benda i pitam ih da li je ikad poslije bilo želje da se bend okupi u nekom drugom sastavu,a odgovor je predvidljiv jer kao i kod mnogih bendova,ona originalna postava je uvijek imala neku kemiju i bez tog se jednostavno ne može. A ta kemija je zabilježena na You Tube-u,dovoljno je da samo kliknete ovdje:

Što danas rade članovi Crne Metalurgije?
Edit slika i šeta nasipom
Zvone još uvijek zasvira u muzičkoj sobi
Savo se izgubio u nekim američkim pustopljinama i predaje na nekom sveučilištu
a Siniša svira bubnjeve na onom drugom svijetu u tko zna kakvom bendu.

Petrinjska svjetla se pale i gase,ali ostaju stihovi,ovi sa davnog prvog koncerta Crne metalurgije,i to je to.Život ide dalje.
Govore nam u školi,a i kod kuće
Ugledaj se sine,na one što uče
Mi stare ne slušamo i za njih ne marimo
Mi se dobro otkačimo
Pa rock sviramo.
Mi sviramo rock
za starce naše to je šok
Mi volimo dobre stvari
Nama nikad ništa ne fali.
         (Sina)

Hladno pivo na petrinjskom trgu

Kad smo već krenuli sa rokenrolom osamdesetih godina u Petrinji i uoči buduće priče o jednom legendarnom petrinjskom bandu po imenu Crna Metalurgija,red je da se ispuni i svrha ovog bloga koji piše o događajima i koncertima koje nikada niko nije popratio i koji nisu objavljeni nikada.
Sada već daleke 2004 godine u ljetnoj noći 16 srpnja na Trgu hrvatskih branitelja,nastupilo je Hladno pivo.
Sve je izgledalo dosta drugačije nego danas pa da se podsjetimo na trenutak,robna kuća je i tada bila ruševina samo što je bila otvorena sa svih strana za obavljanje svakakvih nuždi i potreba.Današnja Špica nije postojala ni u mislima i bila je u rangu znanstvene fantastike,a na trgu je postojala velika bina na kojoj se i dogodio ovaj koncert.

 Hladno pivo je tada bilo na turneji kojom su promovirali album "Šamar".

I sjatiše se u grad Hasan Pašin nevjernici sa svih strana i zaplesaše u ritmu pop punka.

Trg je bio prepun,a Hladno pivo u dobroj formi.

 Nikada više poslije toga nije se skupilo toliko publike na koncertu nekog rock banda.

 U to doba sam snimao za jedne dnevne novine, pa sam bio u mogućnosti popeti se na samo binu i biti iza i sa bendom na pozornici.

 Tako da mogu iz arhive izvuć ove fotke koje niko drugi nema i koje evo žive svoj drugi život na ovom blogu.

 Ja sam nisam baš ljubitelj glazbe koju izvodi Hladno pivo ali ono definitvno spada u rock kategoriju a to je rijetka pojava u poslijeratnoj Petrinji.

Koncert je uz jedan bis trajao oko dva sata.

I pamtim jednu crticu kada je koncert netom završio, pjevač Mile dolazi do mene i ja ga pitam  kako mu se čini koncert a on je primjetio da smo obojica dlakavi po prsima i rekao nešto u stilu " ajmo se slikat", ja sam nekome dao aparat,neko je okinuo i to je to hehehe...........

 I poslije su se dijelili autogrami i to je bilo to.
Jedini je problem što od tada nema više nekog tako velikog koncerta.