Crna metalurgija

Godina je 1985. Pet godina je prošlo od smrti Josipa Broza, Jugoslavija živi u vrhuncu svoje socijalističke utopije,otvaraju se duty free shopovi i razne zapadnjačke stvari i navike ubrzano ulaze na velika vrata,a rock nije nikad bio jači od tih zlatnih osamdesetih.Postojalo je mnogo bendova i mnogo mjesta za svirku i nadasve mnogo ljudi i ustanova koje su mogle vrlo lako organizirati neki koncert i pomoć nekom mladom bendu bio on iz velikog grada ili iz provincije.Dežurni drugovi su brinuli za sve.
Taj rock talas poharao je i Petrinju i iznjedrio neke bendove koji su zauvijek ostavili trag u vremenu.
Ovo je priča o Crnoj metalurgiji.

Guste magle obavijaju nasip pored Petrinjčice,a kroz hladnu noć odjekuje zvuk Fender Stratocastera,originalnog američkog iz 1979 godine napravljenog u povodu 25 godina tvornice. Zvuk dolazi iz obližnje kuće na Arhovoj 26 iz takozvane muzičke sobe,u kojoj upravo jedan radnik željezare,jedan srednjoškolac,lutajući filozof i jedna brucošica nakon beskrajnog vraćanja gramofonske igle sa bezbrojnog preslušavanja  ploče AC/DC,na malom kazetofonu snimaju sami sebe u njihovoj verziji pjesme T.N.T..
Hard rock band Crna Metalurgija je rođena.

Edit Posavec(vokal),Zvonimir Lončarević(gitara),Siniša Manojlović(bubnjevi) i Savo Kordić(bas) su bili članovi Crne metalurgije.Kako to obično biva i par godina prije Manojlović i Lončarević su svirali u grupama Flert i Duga.Uz njih iz tog vremena treba spomenuti još i Olivera Tomića i  Nenu Vidmara.
Ime Crnoj metalurgiji je dao Siniša Manojlović koji je radio u sisačkoj željezari pa je njemu iz tko zna kojih razloga palo ime za bend koji su ostali prihvatili. Iako ime definitivno asocira na heavy metal,metalurgija ga nikad nije svirala.

Siniša Manojlović je bio i autor prvih pjesama Crne metalurgije a kao strastveni i po pričanju ostalih prvi pravi fan Partibrejkersa,pod njihovim utjecajem i je i nastala pjesma "Pijani momak",koju izvode prvi puta na svom prvom nastupu u auli siđine škole na jednom plesu 1985. Tada sviraju i pjesmu "Mi sviramo rock",a zanimljivo je da je na tom prvom koncertu Edit svirala gitaru i pjevala.

 Slijedi vrijeme napornog vježbanja i nastupa na gitarijadama u Domu kulture i ispred Grame na otvorenom u Sisku.

 Rađaju se i nove pjesme.
Što radiš sam(Zvone glazba,Edit tekst)
Kao zloba(Zvone glazba,Edit i Savo tekst).

A onda dolazi najbolje vrijeme Crne metalurgije.
Pobjeda na tri gitarijade uzastopno u Sisku 1986. Četvrtfinale i polufinale u "Pionircu" i finale u Brezovici. Svirali su covere AC/DC i "Pijanog momka"

 Pred prepunom Brezovicom završili su nastup kao treći ali kao pobjednici u rock kategoriji.Te večeri glavna zvijezda je bila Josipa Lisac koju je Sina naprosto obožavao i drznuo se zakucati joj na vrata garderobe prije nastupa,a ona mu je otvorila sa kremom na licu i samo ga gledala dok joj je on govorio kako bi volio da mu ispuni želju i otpjeva za njega njen hit "O jednoj mladosti",a kada je završio to svoje nesuvislo izlaganje ona mu je samo zalupila vrata ispred nosa.
Međutim na samom nastupu pri izlasku je rekla "Gdje su moji petrinjci",aludirajući na njene čvrste veze sa Petrinjom. I onda se dogodilo i to da je zbilja i otpjevala "Mladost" i posvetila ju Manojloviću.
Na kraju im je i uručila i nagradu "Večernjeg lista",kao najboljem rock bendu u regiji. Ta vaza sa metalnom pločom sa posvetom je  nažalost izgubljena u vihoru rata a bend ujedno i ovim putem moli ako tko ima ikakve fotke sa tog nastupa da im se obrati.

1988. su održali koncert u tadašnjem Omladinskom klubu,današnjoj pizeriji "Lucija", gdje im se kao predgupa pridružio još jedan petrinjski bend po imenu "First division". O tom dobu Edit kaže kakoje klub bio pun i kako su ljudi jednostavno voljeli doć na neki rock koncert i slušat lokalne bendove.
To se definitvno potvrdilo i na velikoj gitarijadi na rukometnom igralištu koje je bilo prepuno,kao danas kad se tamo održava finale malonogometnog turnira. To može potvditi i autor ovog teksta jer sam i sam bio na tom koncertu i sjećam se te atmosfere.
Crna metalurgija je i gostovala na tadašnjoj Radio Petrinji,a hit "Pijani momak" se mogao čuti i na Pigiku,preko prijateljskih konobarskih veza.

Zadnji nastup Crne Metalurgije se je dogodio u travnju 1989,na tadašnjem petrinjskom Trgu maršala Tita,kao predgupa grupi "Zašto".

Taj koncert je i snimljen na audio kazeti.

Čarolija trake koja se vrti jedne tehnologije koju današnji klinci  nisu nikad ni vidjeli,preživjela je sve te godine bez ikakvog problema i danas je prebačena u digitalni oblik ,kojeg će vjerojatno isto nadživjeti.
Ova kazeta je opipljivi dokaz postojanja grupe po imenu Crna metalurgija.
Bend nije nikada išao u studio ponajviše zbog nedostataka novca i nadolazećeg rata koji nije nitko očekivao i koji je zauvijek ugasio pogon Crne metalurgije.
A i osnivač grupe Siniša Manojlović pogiba 1992 godine nesretnim slučajem.

Kraj je studenog 2012,sjedim sa Edit i Zvonimirom,polovicom benda i pitam ih da li je ikad poslije bilo želje da se bend okupi u nekom drugom sastavu,a odgovor je predvidljiv jer kao i kod mnogih bendova,ona originalna postava je uvijek imala neku kemiju i bez tog se jednostavno ne može. A ta kemija je zabilježena na You Tube-u,dovoljno je da samo kliknete ovdje:

Što danas rade članovi Crne Metalurgije?
Edit slika i šeta nasipom
Zvone još uvijek zasvira u muzičkoj sobi
Savo se izgubio u nekim američkim pustopljinama i predaje na nekom sveučilištu
a Siniša svira bubnjeve na onom drugom svijetu u tko zna kakvom bendu.

Petrinjska svjetla se pale i gase,ali ostaju stihovi,ovi sa davnog prvog koncerta Crne metalurgije,i to je to.Život ide dalje.
Govore nam u školi,a i kod kuće
Ugledaj se sine,na one što uče
Mi stare ne slušamo i za njih ne marimo
Mi se dobro otkačimo
Pa rock sviramo.
Mi sviramo rock
za starce naše to je šok
Mi volimo dobre stvari
Nama nikad ništa ne fali.
         (Sina)

Hladno pivo na petrinjskom trgu

Kad smo već krenuli sa rokenrolom osamdesetih godina u Petrinji i uoči buduće priče o jednom legendarnom petrinjskom bandu po imenu Crna Metalurgija,red je da se ispuni i svrha ovog bloga koji piše o događajima i koncertima koje nikada niko nije popratio i koji nisu objavljeni nikada.
Sada već daleke 2004 godine u ljetnoj noći 16 srpnja na Trgu hrvatskih branitelja,nastupilo je Hladno pivo.
Sve je izgledalo dosta drugačije nego danas pa da se podsjetimo na trenutak,robna kuća je i tada bila ruševina samo što je bila otvorena sa svih strana za obavljanje svakakvih nuždi i potreba.Današnja Špica nije postojala ni u mislima i bila je u rangu znanstvene fantastike,a na trgu je postojala velika bina na kojoj se i dogodio ovaj koncert.

 Hladno pivo je tada bilo na turneji kojom su promovirali album "Šamar".

I sjatiše se u grad Hasan Pašin nevjernici sa svih strana i zaplesaše u ritmu pop punka.

Trg je bio prepun,a Hladno pivo u dobroj formi.

 Nikada više poslije toga nije se skupilo toliko publike na koncertu nekog rock banda.

 U to doba sam snimao za jedne dnevne novine, pa sam bio u mogućnosti popeti se na samo binu i biti iza i sa bendom na pozornici.

 Tako da mogu iz arhive izvuć ove fotke koje niko drugi nema i koje evo žive svoj drugi život na ovom blogu.

 Ja sam nisam baš ljubitelj glazbe koju izvodi Hladno pivo ali ono definitvno spada u rock kategoriju a to je rijetka pojava u poslijeratnoj Petrinji.

Koncert je uz jedan bis trajao oko dva sata.

I pamtim jednu crticu kada je koncert netom završio, pjevač Mile dolazi do mene i ja ga pitam  kako mu se čini koncert a on je primjetio da smo obojica dlakavi po prsima i rekao nešto u stilu " ajmo se slikat", ja sam nekome dao aparat,neko je okinuo i to je to hehehe...........

 I poslije su se dijelili autogrami i to je bilo to.
Jedini je problem što od tada nema više nekog tako velikog koncerta.

ZAŠTO - Nikad dovršena priča

Postoji nešto što se zove rock and roll. 
To je jedan virus koji se usadi čovjeku u mozak i obično ga ne pusti nikad.Širi se zrakom i ne može se zaustaviti i nema lijeka protiv njega.On ne poznaje državne sisteme i religije,jer on sam je religija.
Taj virus poharao je i prijeratnu Petrinju i pridobio mnogo vjernika koji su uzeli električne gitare i krenuli stvarati svoju glazbu.O njima nikada nije bilo riječi u nikavim tiskovinama i žive samo u sjećanju svjedoka toga vremena.Možda je vrijeme da se nađe neko tko bi poradio na prikupljanju materijala i događaja i tko bi ih sve iznio na svjetlo u obliku neke knjige.
Nošen tom mišlju i na nagovor mojih prijatelja Zmije i Šljive odlučio sam napraviti prvi korak i preko svog bloga pokušati ispričati jedan dio priče,a odličan povod tome je svakako You Tube pojavljivanje dvije pjesme grupe petrinjske grupe Zašto.

Listopad 2012,sjedim u Klobuku sa Ivom Sankovićem,osnivačem i autorom pjesama grupe Zašto. On je u jednoj plastičnoj vrećici donio svu povijest,koju je srećom sačuvao i arhivirao.
Ovo je njegova priča:

U početku bijaše grupa TILT.
Nastala krajem sedamdesetih često je mijenjala postavu a 1981 je djelovala u sastavu:
Darko Komlinović-gitara,vokal
Davor Kovačić-gitara
Tomo Bešlić-bubnjevi
Leon Bučar-bas gitara
,a zadnja promjena postave je bila :
Umjesto Davora Kovačića gitaru je svirao Boro Jarić,Umjesto Tome Bešlića bubnjeve je preuzeo Neno Vidmar,a umjesto Leona Bučara bas svira Ivo Sanković.
Grupa ima i svoj poznati hit :"Oktobarska noć" pod velikim utjecajem pjesme "Angie"-Rolling Stonesa.

Godine 1982 prelazi u grupu  ZEMLJOTRES koja je aktivna još od 1977 a koju u tom vremenu čine trio:
Inoslav Lončarević-gitara
Darko Komlinović-bubnjevi,vokal
Ivo sanković-bas
Odlazak članova grupe u JNA, 1983,prekida djelovanje grupe Zemljotres.

Povratkom članova iz vojske,došlo je do okupljanja nove grupe MR.BOOGIE koja je uglavnom svirala covere i imala podosta gaža i izvan Petrinje,a ovdje su snimljeni na jednom nastupu u Jajcu. Grupa je djelovala od 1985 do 1987 u sastavu:
Darko Komlinović-bubanj,vokal
Inoslav Lončarević-gitara
Ivo sanković-bas
Dinko Kraker-klavijature, a njega je poslije zamijenio
Mario Stambolija Štraus.

I onda 1988 nastaje grupa ZAŠTO

Prvu postavu su činili:
Darko Komlinović-bubnjevi
Ivo Sanković-bas
Saša Zjajvuk-gitara
Zoran Anušić-vokal
Postoji i jedna zanimljiva crtica vezana uz fotografiju iznad snimljenu na Trgu ispred Petrinjke,netom prije koncerta dolazi milicionar i vidi plakate grupe na kojoj piše koncert rock grupe Zašto.
I onda on upita zašto Zašto? I to mu ispadne u njegovoj glavi sumnjivo i morao se čekati telefonski poziv nekog omladinskog sekretara da je sve u redu i da koncert može početi.
Nakon toga Zoran Anušić odlazi iz grupe,vokal preuzima Darko Komlinović, a za bubnjeve sjeda Zlatko Žarak.
Redaju se koncerti u Domu kulture i Gimnaziji,a bend sudjeluje i na gitarijadama,između ostalih i u sisačkoj Šumici.

Jedan od tih koncerata zabilježen je i na live kazeti.

I onda je napokon sazrio trenutak da se snimi profesionalni materijal u studiju. 1989-te grupa odlazi u sisački studio "Bolero"

Snimljeno je osam pjesama koje su ponuđene Jugotonu,ali su stavljeni na čekanje,a materijala je bilo za tri albuma.Neke pjesme se puštaju na Radio Sisku i Velikoj Gorici gdje je grupa imala i jedan intervju uživo u eteru.

Ovako je trebao izgledati omot albuma.
I tada Darko Komlinović dobija ponudu od Tajči i on odlazi zauvijek iz benda,kasnije svirajući i sa Severinom i Vesnom Pisarević. Grupa se nadala da bi on mogao upoznati utjecajne ljude i povući bend u bolju poziciju za objavljivanje albuma ali to se nije nikada desilo a onda je došao i rat i sve je propalo.
Sanković završava u ratu u jednoj rupi u jednoj šumetini skupa sa autorom ovoga bloga jedne snježne zime na minus osamsto u smjenama od po 12 sati. Obojica smo jedini od svih imali dugačku kosu i nismo se htjeli ošišati ni pod kakvim uvjetima i prijetnjama.

 

Dvadeset godina poslije,sve što je ostalo je jedna master kazeta sa snimcima iz tog vremena,i sada se digitalizira stvar po stvar i postavlja na internet.
Postoji i jedna ideja da se napravi ZAŠTO PROJEKT sa zasada nedifiniranim do kraja ciljem ali jedno je sigurno Sanković će snimiti jednu pjesmu pod imenom "Karta bez povratka" koju Darko Komlinović nikada nije otpjevao.

Danas u svojim zrelim godinama,i sa radnim stažom svirača u mnogim bendovima (trenutno je u Damir Kukuruzović gypsy swing quartet-u),s kojim je između ostalog svirao pred tisućama ljudi kao predgrupa na koncertu francuske zvijezde ZAZ,ipak ga hvata osjećaj da je Zašto ipak njegovo autorsko djelo i to, tko je ikad napisao neku pjesmu može shvatiti.Postoje mnogi ljudi koju dobro sviraju instrumente i rade čuda s njima ali samo rijetki ljudi mogu uzeti gitaru,prazni papir i napisati pjesmu i predstaviti je svijetu.I sam imam takva iskustva i mogu reći da su moje pjesme moja djeca.Znam da i Sanković isto to osjeća i svi oni petrinjski autori koji su pisali svoje pjesme i pjevali ih na koncertima.Želim im da i njihovu priču neko jednom ispriča.

Petrinja tone u noć,a i od Robne kuće ostala je samo ruševina koju obasjavaju hladna svjetla,ali davno zapaljene rock vatre još uvijek gore u noći,samo ih treba znati čuti,i treba znati kuda gledati...
Završit ću sa pjesmom "Petrinja teško diše" grupe ZAŠTO  čiji stihovi itekako vrijede i danas:
Kao jutro,kao noć,
kao zvjezdana prašina,
miris proljeća,laž i prevara,
odlaze svi,
idem i ja
ostaju tragovi u nama.
Petrinja teško diše
Treba joj rock ili nešto još više............................................................................................................

Krv za krv

Avion leti iznad Kupe, a željezni most u pozadini premošćuje veliku rijeku između Petrinje i Bresta.

2012 godina je i ove stvari su nezamislive za junake ove priče, jer oni dolaze iz nekog drugog svijeta i drugog vremena, kad nije postojala ni struja ni internet, ni sva tehnologija koja nas danas okružuje, kad je vrijedilo pravilo krv za krv. Kad je postojala Cvijeta Brestovska.

Legenda o Cvijeti Brestovskoj smještena je u 16 stoljeće kad su bili učestali upadi Turaka u ove krajeve koji su u svojem pohodu uništavali i pljačkali sve što im se našlo na putu. Ali ovdje u gudurama Zrinske gore bijaše utvrda Hrastovica na kojoj su Turci nebrojeno puta slomili zube.

Ovo je centar današnje Hrastovice, naselja u neposrednoj blizini Petrinje ispod obronaka Hrastovačke gore.

Svake godine 24 kolovoza slave zaštitnika mjesta svetog Bartola.

Potomci nekadašnjih branitelja plešu pred okupljenim svijetom na Bartolovo ispod istoimene crkve koja dominira naseljem.

Ali gore duboko u šumi postoje ostaci zidina nekad moćne utvrde Hrastovica, kojom je zapovijedao Dominik Reufert. Njemu je bilo dodijeljeno i zapovjedništvo nad malom staražarnicom s desne strane Kupe koja se je zvala Zdenčina a koja je stajala na mjestu današnjeg petrinjskog gradskog kupališta.

 Kanui prolaze pored mjesta gdje je nekad bila stražarnica Zdenčina sa posadom od 6 haramija (lako naoružanih pješaka), a preko Kupe bila je utvrda Brest,kojom je zapovijedao Pavao Brestovski koji je imao jedinicu kćer Cvijetu. A ta Cvijeta bijaše izrazito lijepa djevojka i vrlo žustra u obrani hrvatske domovine, i svega hrvatskog i to se svidjelo Reufertu koji je vrativši se u Hrastovicu ispričao priču o vatrenoj, lijepoj djevojci koja ima velike sklonosti prema domoljublju.

I tu počinju ljubavni jadi sina Dominikovog Juraja, koji je očaran očevom pričom morao svojim očima vidjeti famoznu Cvijetu.

 Ovo je pogled iz čamca prije ušća Petrinjčice u Kupu i prije nedavnog čišćenja. Imao sam jednom priliku provesti se tuda i mada ja nisam Juraj, možda je on vidio ovako nešto slično dok je išao vidjeti Cvijetu.

Jedno je sigurno, vidio je Cvijetu, zaljubio se a ni ona nije ostala hladna prema njemu i tako je krenula jedna tajna ljubavna priča.

  A ovo je posebna fotka,ovo je Sveti Duh u noći,obasjan samo plamenom vatre.Duga ekspozicija i nebo koje gori je efekt svjetlosnog onečišćenja iz Petrinje, koju Juraj nije mogao vidjeti ali ovdje je provodio noći čekajući kad će opet vidjeti Cvijetu.

Ali naravno kao i u svakoj priči sve štima dok se ne upetlja neko treći. A taj treći je bio moćni Ferhad - beg, do kojeg su došle priče o lijepoj i prkosnoj Cvijeti i on ju je poželio u svom haremu. I pošalje on svog uhodu u tajnu misiju u Brest, preodjevenog  u fratarsku mantiju. Međutim Hrvati prokužiše uhodu i pogubiše ga usred Bresta.To razljuti Ferhad bega i on pošalje svog Hidris - agu da vidi što je bilo, ali putem Aga loše prođe jerbo ga kod Hrastovice razvališe Hrvati, a on dođe do Zdenčine, zauzme ju ali tvrđavu Brest ne mogaše i uz velike gubitke se vrati sa lošim vijestima Ferhad begu.

I tako se je Brest pripremao za mogući napad Turaka,koji se je zbilja i dogodio na Petrovo 1580 godine.

Sa silnom vojskom Ferhad - beg, razori mnoga sela na svom putu ali opet Hrastovicu ne mogaše hehe, nego tu ostavi dio vojske jer se je bojao udara sa leđa, i zauzme Zdenčinu i razori tvrđavu Brest. U tom boju poginuše i Pavao Brestovski i svi branitelji i sam Juraj koji je došao braniti Cvijetu a legenda kaže da je Cvijeta poginula sa mačem u ruci. I tako nestade jedna ljubav a nastade legenda o hrabrosti djevojke koja je ljubila svoju hrvatsku domovinu i za nju dala i svoj život ne htjedoši postati turska robinja.

Iduće jutro samo je u svome stoljetnom ritmu Kupa i dalje mirno tekla pored razvalina Bresta i Zdenčine.

Frehad beg se je povukao i više se nije vraćao.

A na brestovljanskom groblju možda leži tijelo Cvijete Brestovljanske,a jedno je sigurno i dan danas stariji stanovnici Bresta spomenu svoju Cvijetu.

432 godine poslije Cvijeta oživljava na samo Lovrenčevo u predstavi Legenda o Cvijeti Brestovskoj.

Ponovo se sukobiše Hrvati i Turci, ovaj put u gradskom parku i pred puno svijeta.

Koji velikim pljeskom nagradi ovu glumačku skupinu pod vodstvom profesorice Šelendić,koja ih je upoznala sa jednom pričom iz hrvatske povijesti.

I na kraju,nešto je i mene natjeralo da neku noć, duboko iza ponoći, odšetam kroz mrak do kupališta. Sredina je kolovoza,noći postaju hladnije i noću više ovdje nema nikoga. Samo pijesak i igralište na mjestu nekadašnje Zdenčine. Petrinja već odavno spava i samo se još koji prozor plavi u mraku,ali tko zna, možda baš u ovo gluho doba Juraj i Cvijeta šetaju ovuda i dalje se vole.

Tko će ga znati....